Vjerojatno zbog stanja u kojem se nalazim, konstantno na rubu zbog troje bolesnika u kući od kojih je jedan kritično, sjetih se ove knjige koju sam pročitala prije par... godina. Da, već je radnja iscurila iz mozga, no ostala je i sada ona toplina oko srca kao kada čitate Hornbyevog "Sve zbog jednog dječaka".

Glavni lik, izgubljen u bespućima svoga intelekta, život si pretvara u noćnu moru ispunivši ga fobijama i neurotičnim ispadima. Svaki odmak od na milimetar propisane svakodnenvnice ovog samotnjaka baca iz takta. I tko više remeti mir njegovog Mensa-wannabe mozgića od ljudi koji ga okružuju... Ti smušenjaci nesređenih života izluđuju njegovu uhodanu svakodnenvicu, no kako to obično u životu biva – ponekad vam se netko ipak zavuče pod kožu.

Danas, kada se ljudi često žale da su okruženi ljudima, a kao da ih nitko "ne čuje", dobro je znati da se to može promjeniti, da tu negdje ipak čuči dobra duša koja će vam pomoći oko neurozica. Koliko god to htjeli, i iako nas usamljenost hrani svojim mirom i uhodanošću, treba nam svima netko da nam "prodrma" život.

P.S. I da, Steve Martin je onaj na kojeg mislite – glumac.

Zanimljiv roman koji povezuje hindusku mitologiju i svakodnevnicu.

Na polukatu jedne tipične zgrade u prenapučenom Bombayu, Višnu, ajmo reći - domar zgrade, proživlja svoje posljednje sate buncajući o svojoj prošlosti, prisjećajući se djetinjstva, te fatalne kurtizane Padmini.

Istovremeno, život u zgradi teće svojim tokom uz već ritualne svađe kućanica dok njihovi muževi pokušavaju smiriti strasti. Na drugom katu, musliman okružen hinduistima proživljava krizu vjere koja uzrokuje bračne razmirice, na trećem katu udovac oplakuje svoju prerano preminulu suprugu, a budući su odrasli zaslijepljeni svojim problemima, dvoje mladih u zgradi započinje tajnu ljubavnu vezu.

Čitko štivo sa puno mitologije koja često usporava radnju, no budući se radi o nama više-manje dalekoj kulturi, to je samo prednost, te nas podsjeća da su želje pojedinca univerzalne. Ljubav, prihvaćanje i poštivanje, sve je što nam treba kako bismo bili sretni...

Svi znamo za priče o fatalnim ženama... I eto jedne... Klasične...

Glavnog junaka, Ricarda, kroz život prati neobična žena koju je upoznao još kao dječarac kada mu je kao drska djevojčica pomutila pamet. Svjestan toga da nikada neće u potpunosti zadovoljiti njezine apetite za luksuzom, jedinim što ima za ponuditi - svojom ljubavlju, ovaj se zaljubljeni dobričina posveti karijeri daleko od rodnog Perua koji nije nudio nikakvu perspektivu.

No život kao život, s vremena na vrijeme vraća u svakodnevnicu viziju te magične žene, kao kakve sirene koja ga vuče u propast, svaki puta u drugačijoj ulozi...

...jer ona se kao kameleon, iz desetljeća u desetljeće transformira u nove osobe čineći sve kako bi se dočepala svoje šnite lagodnog života. Od priležnice komunistu, preko žene diplomata, do partnerice mafijašu, od rodnog Perua, preko Britanije i Francuske, pa sve do dalekog Japana, ova žena živi punim plućima znajući da je tamo u prikraju onaj koji je spreman učiniti sve za nju.

3.1.2011.

"I u ovakovim trenucima poželim biti religioznija... Da pronalazim utjehu u tihom šaputanju molitvi koje su me kao dijete naučili... Umjesto toga tupo buljim u prazno slušajući u nedogled istu pjesmu... Ono što mogu je razmišljati da iako je svatko od nas tek mala dušica, među milijardama drugih, svijet zadužila svakim, pa i najmanjim, dobrim djelom.

Želim mu da bude borac do samoga kraja jer meni je nezamjenjiv."

P.S. Sada je bolje, no leukemija graba svoj danak....